“U centrima za mentalno zdravlje prvo gledamo čovjeka pa dijagnozu, svaka kolegijalna posjeta je razmjena dobrih praksi”

Vanjska ocjena i facilitacija u centru za mentalno zdravlje nisu tek obavljanje posla i priprema i pregled u svrhu akreditacije, već i kolegijalna posjeta na kojoj se razmijene iskustva, pozitivne prakse, literatura i pravljenje mreže koja nastavlja da funkcioniše. Mreža saradnje i ostvarena iskrena prijateljstva uz zadovoljstvo na profesionalno obavljenom poslu nešto su što ističu vanjske ocjenjivačice Agencije za kvalitet i akreditaciju u FBiH (AKAZ) koje su obavile vanjske ocjene u svrhu akreditacije u centrima za mentalno zdravlje širom FBiH.

“Kad sam prvi put išla u ocjenu mislila sam da će to biti jedno strašno iskustvo, znala sam da je to jedna kolegijalna posjeta i sve ono što su nas na obuci učili, ali svi imaju neka drugačija očekivanja i plašila sam se da me ne dožive kao neku inspekciju ili kontrolu. Čim smo se upoznali taj osjećaj je popustio i jednostavno smo bili kolege koji zajedno rade na unapređenju kvaliteta i razmjenjuju iskustva. Na primjer imam jako pozitivna iskustva iz Bugojna gdje sam kolegama odnijela jako mnogo materijala, u kontaktu smo i danas, nazovemo jedni druge… Ta saradnja je jedan važan produkt vanjske ocjene”, kaže Elvira Ališahović-Gelo, neuropsihijatrica u CMZ Ilidža.

Suvada Sofić, diplomirana socijalna radnica u CMZ Novi Grad kaže kako je iz svakog CMZ-a koji je posjetila u svojstvu vanjske ocjenjivačice mogla nešto naučiti:

“Što više čovjek radi više i uči. Naravno, svaki posjet je i razmjena dobre prakse, pa tako i ja dođem sa svojim iskustvima, uvijek donesem neke brošure, razgovaramo o tome kako ko od nas u svojoj sredini odgovara na određene potrebe korisnika”, kaže Suvada Sofić potvrtavajući kako joj je svaka vanjska ocjena donijela i lično i stručno usavršavanje:

“Obišla sam jako puno centara, ostvarila kontakte, donijela informacije korisne za naš centar ali i s centrima koje sam posjetila razmijenila iskustva koja su nama pomogla da budemo bolji”, kaže Suvada, a s njom se slaže i Hajrija Ibrišagić, diplomirana psihologinja u CMZ Ilidža:

“Dobra stvar je što smo kao ocjenjivačice obišle mnoge centre, njima smo prenijeli naše pozitivne prakse ali i od svakoga mogle uzeti nešto što je moguće primijeniti kod nas, tako da su posjete kroz vanjske ocjene i facilitacije bile od koristi i kod neke vrste umrežavanja nas kao Centara.”, kaže Hajrija Ibrišagić.

Na naš upit iz kojih od centara nose najpozitivnija i najkorisnija iskustva vanjske ocjenjivačice kažu kako im je teško izdvojiti bilo koga.

“Bila sam na ocjeni u CMZ Ključ i mogu reći da je to stvarno centar od kojeg se ima šta naučiti i gdje se mogu vidjeti pozitivni primjeri dobre prakse. Dobar tim, predan. Ovaj CMZ radi onako kako su nas učili da treba. Izdvojila bih još okupacionu terapiju koja je dobro organizovana, imaju grupe i dobre terapeute, nema nikakvih predrasuda, i kad pacijenti dođu odmah vidite da se osjećaju kao kod kuće što je veoma bitno”, kaže Suvada Sofić, a Hajrija Ibrišagić ističe i neke od nadzornih posjeta:

“Imala sam priliku biti u nadzornim posjetama u Živinicama, Cazinu, Srebreniku i Velikoj Kladuši, mogu reći da sam svugdje vidjela mnogo pozitivnih stvari, a posebno mogu istaknuti Živinice gdje sam vidjela ono što je jako bitno za dobar rad CMZ-a, a to je da imaju veliku podršku menadžmenta, Dom zdravlja ima odjel za kvalitet koji im je također podrška, opremili su prostor i vidi se da su vrlo motivisani i da dosta napreduju”, kaže Hajrija, a pozitivna iskustva ima i Suvada:

“Ja sam na primjer u Živinicama bila facilitator, od toga je prošlo mnogo vremena, ali mi smo i danas u kontaktu, ako im je bilo šta nejasno oni me nazovu, nazovem i ja njih za neko mišljenje, i ta razmjena jednostavno ide dalje”.

Vanjske ocjenjivačice koje su i same uposlenice centara za mentalno zdravlje saglasne su kako su centri u odnosu na ostatak zdravstvenog sektora dosta specifičniji, ali da se zbog toga nekada i sami mogu susresti sa stigmom, kao što se sa stigmom susreću i njihovi korisnici:.

“Zdravstveni profesionalci koji rade u centrima za mentalno zdravlje imaju drugačiji odnos i pristup, tako da se nerijetko i sami susrećemo sa stigmom od strane kolega zdravstvenih radnika iz drugih sektora”, kaže Ismeta Krako, diplomirana medicinska sestra u CMZ Novi Grad.

“Ako idemo u kućnu posjetu i treba s nama da ide neko od kolega ko nije iz CMZ, često ide s predodžbom da se radi o opasnim ljudima kojih se treba plašiti, a to nije tako”, dodaje Ismeta, a Elvira Ališahović-Gelo potcrtava poseban odnos koji se razvija između osoblja i korisnika centara:

“Pacijenti imaju povjerenje u nas, a to je nešto što se gradi i na čemu treba dosta raditi. Nekada dođu meni i žale se na stomačne tegobe jer im nekada jednostavno ne vjeruju i smatraju da je sve povezano s njihovom dijagnozom”, kaže Elvira.

“Ne može svako raditi ovaj posao, potreban je drugačiji senzibilitet, od medicinske sestre pa nadalje, i to je mjera kvalitetnog rada – približiti se korisniku i prepoznati njegove potrebe. Kada dođemo u susret s drugim kolegama, oni nekada znaju naše pacijente gledati s predrasudama”, dodaje Hajrija zaključujući:

“Mi ne gledamo prvo dijagnozu, mi u centrima za mentalno zdravlje prvo gledamo čovjeka pa onda sve ostalo!”

Naše sagovornice za sve napomenuto uz posvećenost menadžmenta i osoblja centara istuču i doprinos Projekta mentalnog zdravlja u BiH koji podržava Vlada Švicarske, a implementira Asocijacija XY u partnerstvu sa Federalnim ministarstvom zdravstva i u kojem učestvuje i Agencija za kvalitet i akreditaciju u zdravstvu u FBiH (AKAZ).

“Nemjerljiv doprinos razvoju i napretku centara uz sve dao je Projekat mentalnog zdravlja kako kroz edukaciju osoblja tako i kroz sve druge segmente. Zahvaljujući Projektu svi centri svakodnevno napreduju u svom radu, opremljeni su, svi su prošli bitne edukacije, uključeno je Federalno ministarstvo zdravstva kao dodatna podrška i garant”, kaže Ismeta Krako, dok sve skupa ističu i važnost edukacije omogućene kroz Projekat:

“Osim edukacija svog osoblja koje su veoma bitne, želim naglasiti i opremanje i nabavku materijala za okupacionu terapiju…”, potcrtava Suvada Sofić.

Ono što prema riječima vanjskih ocjenjivačica uokviruje čitavu priču o centrima za mentalno zdravlje jeste – akreditacija.

“Ako je neko u centru za mentalno zdravlje za početak dobio u ruke i pročitao AKAZ standarde za CMZ – već je nešto počeo da radi, a pogotovo oni koji su akreditirani, spremaju se za reakreditaciju ili su reakreditirani. Zahvaljujući jedinstvenim standardima svaki centar radi na identičan način, a to je omogućio AKAZ”, kaže Ismeta Krako. Pored brojnih benefita Suvada Sofić ističe i to da centri nakon što uspješno prođu kroz process akreditacije imaju generalno uređeniji sistem rada koji im osim u radu može pomoći i na druge načine:

“Svi koji prođu proces akreditacije spremniji su i za inspekciju, imaju uređen sistem i ne moraju brinuti, i to je nešto što smo kroz vanjske ocjene svi naučili, kako kao vanjski ocjenjivači, tako i u našim centrima za mentalno zdravlje učestvujući u procesu ‘s druge strane’.”, ističe Suvada koja kao i njene kolegice smatra kako je akreditacija proces koji je na terenu prepoznat kao koristan, kako za korisnike kojima omogućava kvalitetniju uslugu i pomaže održanju i konstantnom unapređenju, tako i za same uposlenike centara za mentalno zdravlje i drugih zdravstvenih institucija.

“Proces akreditacije ide dobrim smjerom, ljudi na terenu su motivisani za akreditaciju, i od onog početnog ‘šta je to i što to nama treba?’ vrlo brzo su shvatili pozitivne efekte akreditacije i akreditaciju vide kao napredak za pacijente ali i za sebe – svi indikatori su mjerljivi, mogu u svakom momentu vidjeti šta su uradili i šta mogu još uraditi u skladu sa resursima i sa potrebama lokalne zajednice”, zaključuje Hajrija Ibrišagić.